Današnji dan, 13. prosinca, Crkva slavi blagdan Svete Lucije, ranokršćanske mučenice i svetice svjetla. Ime Lucija potječe od latinske riječi lux, što znači svjetlo – i upravo je to simbolika koja nas danas posebno nadahnjuje. U najkraćim danima godine, kada tama traje najduže, sjećamo se žene čija je vjera bila jača od straha i čija je hrabrost obasjala put mnogima.
Prema predaji, Sveta Lucija je živjela u 3. stoljeću u Sirakuzi na Siciliji, te je za vrijeme progona kršćana dala svoj život za Krista. Zbog njezine postojanosti u vjeri i ljubavi prema istini, Crkva ju štuje kao zaštitnicu vida i svjetla – ne samo fizičkog, već i onog duhovnog koje rasvjetljuje ljudsku savjest i vodi prema dobru.
U hrvatskoj tradiciji, blagdan Sv. Lucije duboko je ukorijenjen. Toga se dana sije božićna pšenica, simbol novog života i nade u Božić koji dolazi. To je i poziv da njegujemo male znakove vjere i topline u svakodnevici – one koji podsjećaju da svjetlo uvijek pobjeđuje tamu, ako ga nosimo u srcu.
Za nas, demokršćane, poruka Sv. Lucije duboko je aktualna. U vremenu nesigurnosti, moralne zbunjenosti i duhovne hladnoće, pozvani smo biti svjetlo — donositi nadu, pravednost i istinu u javni prostor, gospodarstvo, obitelj i društvo. Svjetlo vjere i razumijevanja ne znači samo misliti drukčije, nego djelovati drugačije: s poštovanjem, čestitošću i hrabrošću koja proizlazi iz vjere.
Neka današnji blagdan Svete Lucije bude podsjetnik da svatko od nas može zapaliti iskru dobra u zajednici u kojoj živi. Jer kako kaže stara mudrost: “Bolje je upaliti malu svijeću nego proklinjati tamu.”